Meni
muzej_celarevo_sirove-10.jpg (1)

U 2017. godini, kompanija Carlsberg Srbija objavila je monografiju o svom osnivaču, Lazaru Dunđerskom i pivari u Čelarevu, pod nazivom „Čudo u Čibu”.

Monografija „Čudo u Čibu“, prvi je pisani dokument o istoriji pivare i predstavlja još jedno svedočanstvo o značaju kulturnog nasleđa porodice Dunđerski, kraja u kome kompanija Carlsberg Srbija posluje, kao i čelarevske pivare.

Knjiga je izdata povodom jubileja dugog 125 godina, kojim se obeležava dugačak put od prve flaše piva koja je izašla iz pivare mladog vizionara Lazara Dunđerskog do vek i četvrt kasnije kada je ponela ime Carlsberg Srbija.

Autori knjige, sa kojima smo sarađivali na ovom projektu tokom proteklih godinu dana su Vesna Dimitrijević i Ilija Tucić, dok su fotografije najvećim delom preuzete iz Arhive Matice Srpske, Muzeja Vojvodine, Muzeja Grada Beograda i Muzeja u Vršcu.

Kompanija kroz monografiju, kao prvom pisanom dokumentu o istoriji pivare u Čelarevu i porodici Dunđerski želi da izrazi zahvalnost i sačuva kulturno nasleđe i tradiciju proizvodnje najkvalitetnijeg piva.

Carlsberg Srbija iskreno je posvećena očuvanju istorije jedne porodice, kraja u kom posłuje, zajednice i svih njenih sugrađana. Naša misija je da ispričamo priču koja nas je izgradila i oblikovala, negujući istoriju i ulažući u budućnost generacija koje dolaze.

Monografiju „Čudo u Čibu“ možete kupiti u Muzeju piva u Čelarevu.

fotografije16x9-6.jpg (1)

Odlomci iz monografije

Kada je Lazar napunio 11 godina, otac ga je odveo u obližnji Vrbas i upisao u latinsku školu. Tu su ga čekali ozbiljni problemi. Nije znao latinski, tako da mu je učenje postalo pravo mučenje. Učio je tekstove napamet, skoro pa ne znajući šta čita. Veliki napor, a gotovo bez rezultata. Na kraju godine dobio je pozitivne ocene zbog velikog truda koji je uložio, ali latinski nije naučio. U svoj dnevnik je zapisao: „… ja ne poznavajući ni sva pismena latinska, mučeći se trudio sam se da ne propadnem, i kao papagaj ne razumevajući ni šta učim, s trudom koji je u obzir uzet, položim ispit…“

Otac mu je dao novac i kao prvi posao poverio prodaju velikog tovara zobi. Lazar se kao neiskusni dvadesetogodišnjak nije snašao i izgubio je četiri hiljade forinti. Umesto da se kao strog i patrijarhalan roditelj obruši na sina i zabrani mu svako dalje učestvovanje u porodičnim poslovima, Gedeon je povukao potez koji će možda odrediti buduću sudbinu čitave familije. Objasnio je sinu da se nije dogodilo ništa strašno: „Izgubio si novac. Idi potraži ga! Tamo gde si ga ostavio, tamo ćeš ga ponovo naći.

Jedna od najčešće spominjanih anegdota o Lazaru Dunđerskom nesumnjivo je ona kada je otišao nekim poslom u Peštu i odlučio da se malo osveži i popije hladno piće. Jednostavno obučen, bez najave, sedne u skup restoran i naruči pivo. Konobar mu neljubazno odgovori da je to ugledno mesto, gde ne služe jeftina pića. Lazar je uvređen odmah naručio nekoliko flaša najskupljeg šampanjca. Kada ih je dobio, prolio ih je u kiblu. Zapanjenog konobara je upitao: „Mogu li sad da dobijem to pivo?” Naravno, njegova želja je odmah ispunjena.”

Krenuo Lazar kočijom na neko od svojih putovanja. Put je vodio preko reke koju je morao da pređe skelom. Kada je silazio sa skele, galantan, kao i uvek, dao je skeledžiji bakšiš. Ovaj je nezadovoljno pogledao novac i prokomentarisao: „Vaš sin, Đoka, uvek da više!“ Lazar se iznenađeno okrenuo, ali se brzo snašao i uzvratio: „E, pa Đoki je lako! On ima za oca Lazara Dunđerskog, a ja nemam!“